Običaj Ivanje jedan je od najpoznatijih ljetnih običaja koji se obilježava povodom blagdana sv. Ivana Krstitelja u noći s 23. na 24. lipnja, uoči ljetnog suncostaja, odnosno najdužeg dana u godini. Običaj Ivanje, Ivanjski kresovi ili Ivanjdan rasprostranjen je diljem Europe, no ponajprije među slavenskim narodima te se najčešće i smatra starim slavenskim običajem.
Glavno obilježje ovog običaja svakako je paljenje vatre u noći, te ples i preskakanje vatre, koja se često naziva „krijes“, uz popratnu glazbu. Vjerovalo se da su običaji vezani uz Ivanje važni za zaštitu zdravlja ljudi i domaćih životinja te plodnost poljoprivrednih usjeva.
Kako se nekad obilježavalo Ivanje u Semeljcima
Običaj Ivanje oživljava se svake godine u Semeljcima, naselju bogate kulturno-folklorne tradicije, udaljenom nekoliko kilometara od Đakova. U razgovoru sa starijim članovima KUD-a „Lipa“ Semeljci doznali smo kako se običaj nekada ondje održavao.
Uoči blagdana sv. Ivana mladići iz sela odlazili bi do obližnjih bagremika te sjekli grane i mlada stabla. Bagremove grane i stabla nosili bi ručno ili uz pomoć zaprežnih kola do livade Vrbak smještene u samom središtu sela. Od posjećenih grana i stabala pravile bi se „kule“ koje bi kasnije planule u vatri.
Zanimljivost je u tome što je svaka ulica ili grupa prijatelja pravila „kule“ odnosno pripremu za svoju vatru. Često je to bilo nadmetanje čija će „kula“, odnosno vatra, biti veća te je zbog toga dolazilo do natjecateljskog rivalstva. Jedni bi drugima potajno rušili i čak, noć prije, palili „kule“ ne bi li njihova vatra u noći bila veća i privukla veću pozornost djevojaka i mještana sela. U čestim nadmetanjem „kule“ su se branile praćkama gdje bi jedni na druge izbacivali nezrele plodove šljiva u slučaju da protivnička grupa odluči srušiti „kulu“.
Dok su se mladići pripremali i nadmetali na Vrbaku, starije su žene plele cvjetne vijence svojim kćerkama ili unukama, najčešće od ivančica, paprati i ostalih ljetnica. Te vijence djevojke bi predvečer nosile na Vrbak, gdje su ih bacale u vatru, vjerujući kako će ih njihova čarobna moć čuvati od zlih sila.
Kad sunce zađe, započinje središnji dio Ivanja, paljenje vatri na Vrbaku. Ondje se nekada nalazilo 3, 4 ili više vatri, a njihov plamen znao je dosezati do 3 metra u visinu. Za to vrijeme mladići i djevojke okupili bi se kod neke od vatri te plesali pored uz pjesmu i glazbu, najčešće gajdi i tamburica. Nakon što bi se plamen spustio, mladići bi odjeveni u radnu odjeću, bijele hlače i košulju te bez obuće, preskakali vatru uz izgovor „Od Ivanja do Ivanja ne bilo mi naboja“. Izgovaranjem ove rečenice vjerovalo se da tijelo neće napasti čirevi.
Osim preskakanja vatre, mladići bi zapalili „lile“ (klupka sačinjena od sijena i starih krpa, pričvršćene lancima) koje bi vrtjeli iznad glave imitirajući rotaciju zemlje oko sunca. Kada bi se ivanjska vatra smanjila i došla do svog žarišta, mladići bi na ražnju pekli „petrovke“, sortu jabuka koje najprije sazrijevaju.
Ovaj jedinstveni društveni događaj u selu imao je posebnu čar, kako radi natjecateljskog rivalstva, tako i zabave te druženja mladih.
Ovakav tip događaja u Semeljcima održavao se sve do 90-ih godina.
Današnje obilježavanje Ivanja u Semeljcima
KUD „Lipa“ Semeljci i danas njeguje običaj Ivanja, no sam program obogatili su kroz dodatan sadržaj, sve u svrhu očuvanje tradicije od zaborava. Više o samom današnjem običaju Ivanja u Semeljcima rekao nam je predsjednik KUD-a „Lipa“ Mirko Mihaljević:
„Uoči Ivanja 23. lipnja muškarci tijekom dana prikupljaju drvo za ivanjsku vatru. Vatra se i dalje priređuje na Vrbaku, ali u novije doba priprema se samo jedna ivanjska vatra.
U predvečernjim satima prije paljenja vatre održavaju se brojne radionice i zabavni programi za djecu kao što su stare narodne igre poput povlačenje konopa, utrka u vrećama i mnoge druge igre. U samom programu sudjeluju brojne udruge s područja Općine Semeljci, sve u svrhu kako bi program bio raznovrsniji i bogatiji za posjetitelje.
Nakon paljenja Ivanjske vatre sudionici uz narodni ples i glazbu na trenutke oživljavaju narodne običaje koji su nekada bili svakodnevica. Kada vatra spusti svoj plamen, muškarci preskaču vatru te vrtnjom „lila“ iznad glave izazivaju divljenje i uzbuđenje kod posjetitelja.“
Tradicionalna smotra „Ivanjski kresovi“ na Đakovačkim vezovima
Ivanjski običaji oživljavaju se i u sklopu Đakovačkih vezova, manifestacijom „Ivanjski kresovi“ koja se tradicionalno uoči Ivanja održava u Strossmayerovom parku.
Manifestacija, na kojoj nastupaju brojni KUD-ovi, prikazuje nam običaje Ivanja s područja cijele Hrvatske.
Poseban doživljaj ovoj smotri daju ivanjska vatra upaljena u Strossmayerovom parku, djevojke s vijencima i ivančicama u kosi, akrobacije uz „lile“, preskakanje vatre te prikaz običaja nastalih iz istog ishodišta.
Običaj Ivanje razlikuje se od mjesta do mjesta, stoga je ovaj članak pisan isključivo o običajima iz Semeljaca.
Autor: A.K.
Foto: Marko Milas