Hrvatska — izvrsna destinacija za konjički turizam
Hrvatsko konjogojstvo ima dugu tradiciju, koja otvara mogućnosti daljnjega razvoja konjičkoga turizma na području cijele Hrvatske. U Hrvatskoj konjički turizam postoji već desetljećima, no njegov pun potencijal još nije iskorišten. U konjičkome turizmu bitni su ljudski odnosi, a konjem se koristimo na drukčiji način u ruralnim područjima. Stvaraju se odnosi unutar lokalne kulturne baštine, a kao u svakoj industriji, tako i u industriji konjičkoga turizma postoje specijalizirani stručnjaci. Dostupni su i različiti proizvodi i usluge konjičkoga turizma po različitim cijenama, ovisno o različitim, ranije stečenim vještinama i iskustvima korisnika. Konjički turizam, kao specifičan oblik turizma u Hrvatskoj, nije dovoljno iskorišten, iako može ostvariti sav svoj potencijal zbog ambijentalne značajke prostora, koja čini prirodnu i kulturnu raznolikost i očuvani okoliš. Također, prisutni su tu i bogati resursi, koji mogu biti turističke atrakcije, na što se nadovezuje i domaći uzgoj autohtonih i sportskih grla. Uspoređujući Hrvatsku s ostalim razvijenijim zemljama Europe i svijeta, Hrvatska ne ostvaruje velike ekonomske učinke. Iako nudi atraktivan program vrhunskim jahačima i vozačima te početnicima, potrebno je više obogatiti program kako bi bilo privučeno što više posjetitelja, koji nisu toliko involvirani u bilo koji oblik bavljenja konjima. Najpopularniji i komercijalno najatraktivniji oblik uporabe konja u konjičkome turizmu jest rekreacijsko jahanje, pa zatim vožnja zaprege, a tek onda slijede sve ostale aktivnosti s pomoću konja. Konjički turizam u Hrvatskoj raste, kao i broj registriranih konjičkih klubova, konjogojskih udruga, udruga za terapijske i rekreacijske aktivnosti s pomoću konja te obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava s ponudama vezanim za konjički turizam. Ono što otežava održavanje kvalitetnije ponude jest nedostatak stjecanja službenih kvalifikacija u području rada s konjima. Konjički turizam pridonosi održivomu gospodarstvu, zaštiti okoliša i obrazovanju ljudi o okolišu. Konjički turizam pruža studentima i odraslim polaznicima programe kojima mogu steći verificirane kompetencije. No, prije negoli analiziramo provedbu konjičkoga turizma, potrebno je razmotriti uključenost lokalnih zajednica, stanovnika, potencijalnih potrošača i investitora te sagledati sve ekonomske, socijalne i ekološke aspekte. Osim toga, konji sudjeluju i u konjičkim predstavama s povijesnim spektaklima, u kulturno‐folklornim manifestacijama, priredbama i u ostalim tradicijskim obilježavanjima. Pedesetih godina dvadesetoga stoljeća rasla je popularnost rekreacije na otvorenome, što je ujedno i početak uporabe konja u konjičkome turizmu. Uporaba konja promijenila se iz radne u rekreacijske svrhe, a time se pozitivno odrazila i na društveno-ekonomske aspekte. I danas rekreacijska svrha uporabe konja pozitivno utječe na konjičku industriju (Tomljenović i sur., 2018.).
Različiti oblici konjičkoga turizma
Bogata stoljetna hrvatska tradicija uključuje konje na tradicijskim izložbama, sajmovima, festivalima te u sportskome i rekreacijskom jahanju, što otvara mogućnost brojnih oblika konjičkoga turizma. Što se tiče ruralnoga turizma, konj također ima veliku i nezamjenjivu ulogu u lovu, vožnji saonicama i terenskome jahanju. Baban i sur. (2012.a., 2012.b.) navode da je uzgoj konja u Hrvatskoj duga tradicija, čemu značajno pridonose prirodni resursi, ali i državne mjere i novčane potpore. Konjički sport postao je intenzivan trend, a i interes za uzgoj konja i rekreacijsko bavljenje konjima raste. U Hrvatskoj se za konjički turizam mogu koristiti sve toplokrvne i hladnokrvne pasmine konja (Baban i sur., 2012.a.). Tako se najčešće koriste autohtone pasmine, poput hrvatskih hladnokrvnjaka, hrvatskih posavaca, zatim lipicanaca, gidrana, arapskih konja, uzgojnih tipova hrvatskih toplokrvnih i sportskih konja te ponija. Upravo su te pasmine velik potencijal u turizmu, a pridonose i uzgoju konja u cjelini. Dio konjičkoga turizma su i konji aktivni u sportu i konji u rasplodu, jer je posjet konjičkim natjecanjima, ergelama, klubovima, udrugama i obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima također dio turističkih aktivnosti. Radni tipovi konja naših najbrojnijih autohtonih pasmina konja jesu hrvatski hladnokrvnjaci i hrvatski posavci, koji sudjeluju u raznim paradama, vožnji zaprega, natjecanjima u vuči i ostalim tradicijskim događanjima. Prigodom izbora konja za konjički turizam vrlo su važne eksterijerne i interijerne osobine. Kako bi se konji koristili u svim područjima konjičkoga turizma, potrebna je pravilna obuka i svakodnevni trening. Na prvome mjestu treba biti skrb o konju, maksimalno vodeći računa o njegovoj dobrobiti. Prioritet nikako ne smije biti ostvarivanje ekonomske dobiti i zahtjevi uzgajivača, trenera, vlasnika i posjetitelja. U svrhu zdravlja i dobrobiti konja, svakodnevno moraju biti poticani najviši standardi hranidbe, sigurnosti i zdravstvene higijene konja. Nužna je i edukacija djelatnika o konjičkome turizmu kako bi turisti imali veću tjelesnu sigurnost i kako bi bilo postignuto zadovoljstvo svih korisnika. Jedna od podjela konjičkoga turizma jest ona na lokalni, nacionalni, regionalni i međunarodni konjički turizam. Čačić (2012.) navodi kako svaka osoba, bez obzira na iskustvo, spol i dob, može biti korisnik konjičkoga turizma. Posjetitelji mogu biti aktivno uključeni u konjički turizam osobnim sudjelovanjem u različitim aktivnostima s konjima. U takav oblik konjičkoga turizma pripadaju rekreacijsko jahanje, škola jahanja, terenska jahanja, terapijske i rekreacijske aktivnosti s pomoću konja, konjički edukacijski kampovi i drugo. Pasivno uključivanje posjetitelja u konjički turizam može se ostvariti gledanjem profesionalnih jahača na treninzima i na natjecanjima te posjetom raznih manifestacija, festivala i ostalih društvenih događanja koja svojom atraktivnošću privlače posjetitelje.
Konjički turizam kao rekreacija
Konjički turizam nekima je rekreacija i opuštanje, a ostalim korisnicima i terapija. U rekreacijsko jahanje ubrajaju se škola jahanja, samostalno jahanje u prirodi, terapija, terenska jahanja, vožnje i sve ostale aktivnosti koje se provode s pomoću konja i uz konje. Terapijsko je jahanje pojam koji je ukorijenjen u Hrvatskoj i koji je obuhvaćao terapiju i rekreaciju djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom. U različitim aktivnostima s pomoću konja i na konju djecu s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom vode stručno kvalificirane osobe koje su instruktori aktivnosti s pomoću konja (Baban i sur., 2019., 2020.). Najpopularniji oblik konjičkoga turizma jest terensko jahanje. U terenskome jahanju posjetitelji jašu kroz šumu, polja, prelaze manje potoke, kupaju se s konjima u jezerima, rijekama i morima ili mogu jednostavno jahati konje u laganome hodu sigurnim puteljcima, uživajući u prirodi. U rekreacijskome jahanju tri su osnovna tipa uporabe konja: terensko jahanje (trail), daljinsko jahanje (endurance) i višednevno jahanje (trekking). U Hrvatskoj se koristimo svim navedenim vrstama jahanja.
Konjički turizam kao sport
Pravila Međunarodne konjičke organizacije (Fédération Équestre International, FEI) obuhvaćaju olimpijske discipline poput preponskoga jahanja, dresurnoga jahanja i svestrane uporabljivosti konja (eventing), kao i utrku izdržljivosti (endurance), voltažiranje (gimnastika na konjima), zaprežni sport i reining (disciplina u western‐jahanju), a drugi savezi određuju pravila za kasačke i galopske utrke. Orijentirat ću se na discipline koje su prisutne u Hrvatskoj pod vodstvom Hrvatskoga konjičkog saveza (HKS-a), a te su discipline preponsko i dresurno jahanje, konjički višeboj (eventing), daljinsko jahanje (endurance) i zaprežni sport. Preponsko jahanje najpopularnija je disciplina konjičkoga sporta u kojoj se pod različitim uvjetima u parkuru ocjenjuje sklad jahača i konja (Baban, 2014.). Dresurno jahanje je umjetnost jahanja i predstavlja osnovni trening za sve druge discipline konjičkoga sporta. Daljinsko jahanje ispituje izdržljivost konja i jahača, a pobjednik je onaj par koji završi dugačku stazu u prirodi u najkraćem vremenu, da se pritom konje ne iscrpljuje preko dopuštene norme. U Hrvatskoj je daljinsko jahanje vrlo atraktivna i popularna aktivnost jer se velik broj vlasnika, zaljubljenika i uzgajivača konja bavi terenskim jahanjem, a time je upravo taj sport idealan za njihovu rekreaciju. Konjički višeboj trodnevno je kombinirano konjičko natjecanje u kojem se konji koriste u dresurnom jahanju, cross‐countryju i preponskome jahanju. Konjički višeboj vrlo je izazovna konjička disciplina koja od jahača zahtijeva veliko iskustvo u sve tri discipline konjičkoga sporta, a također je nezaobilazno poznavanje sposobnosti vlastitoga konja. Cross-country je najzahtjevniji, ali i najuzbudljiviji test jahačevih sposobnosti. Bez obzira na terenske oblike i vremenske prilike, konj i jahač moraju imati međusobno povjerenje, iskustvo i znanje kojim bi mogli svladati mnoge prepreke na koje često nailaze. Vožnja zaprega je dugo godina atraktivna konjička disciplina u Hrvatskoj, a u posljednjem se desetljeću naglo razvila, za što je potvrda i sudjelovanje naših natjecatelja na nekoliko svjetskih prvenstava.
Konjički turizam kao kulturno‐folklorne manifestacije
Brojne konjičke manifestacije okupljaju zaljubljenike u konje koji njeguju tradicijske običaje i čuvaju baštinu svojega kraja s ciljem očuvanja predanja i ljubavi prema konjima, bez kojih je život ljudi iz toga kraja nezamisliv. Najpoznatije kulturno-folklorne manifestacije u Slavoniji su Đakovački vezovi i Vinkovačke jeseni, a zatim slijede pokladna jahanja i svjetski popularna viteška igra Sinjska alka u Cetinskoj krajini. Korabi i sur. (2017., 2019.) navode da kulturno‐folklorne manifestacije imaju osnovnu djelatnost, a to je očuvanje genetskoga potencijala lipicanske pasmine i korištenje vrhunskih grla u zaprežnome i dresurnom sportu. Osim toga, vrlo veliko značenje za konjički turizam kao kulturno‐folklornu manifestaciju ima i turistička djelatnost Državne ergele Đakovo (DEĐ). Konjičke predstave održavaju se tijekom cijele godine, a tematske predstave odnose se na Božićni bal lipicanaca, Đakovačke vezove, Uskrs na Ergeli Đakovo, Dane otvorenih vrata i Manifestaciju Sv. Huberta, kao i na vožnje kočijama i zapregama te različite ponude i programe za djecu (Deže i sur., 2019.).
Kvalitetan razvoj konjičkog turizma
Edukacija, znanje, iskustvo i adekvatna oprema nužni su za kvalitetan razvoj konjičkoga turizma. Turizam je u Hrvatskoj izuzetno važna gospodarska aktivnost, ako ne i najveći financijski doprinos hrvatskomu gospodarstvu. Prije desetak godina hrvatski se turizam najčešće svodio na ponude jadranske regije tijekom ljeta, a posljednjih godina raste trend turističkih ponuda diljem Hrvatske. Kontinentalni i ruralni turizam jačaju, a ponude su sve bogatije. Konjički turizam ima brojne prednosti, a neke su da ne ovisi o vremenskim uvjetima, pa je provodljiv cijele godine. Konjički turizam povezuje čovjeka sa životinjom, ali i čovjeka s prirodom. Isto tako, povezuje lokalne, kulturne, ugostiteljske i ostale kapacitete i resurse. Osim toga, konjički turizam širi lokalne proizvodne kapacitete, jer konji imaju velike logističke potrebe. Lokalnoj zajednici konjički turizam donosi nove sadržaje i nove posjetitelje. Još uvijek nije zakonom regulirano tko smije voditi turiste na konjičke ture, što dovodi do mnogo improvizacije i nestručnih postupaka na terenu, te postoji mogućnost od opasnosti za turiste i imovinu, pa i za same konje.
ENGEA je prva Nacionalna udruga konjičkih turističkih vodiča u Hrvatskoj te korisnici smatraju da je jahanje način njihova življenja, u kojem provode velik dio svoga vremena i upoznaju prelijepe krajolike, provode godišnje odmore i susreću različite kulture. Hrvatska udruga ENGEA za zadatak ima okupljati konjičke turističke vodiče, osposobiti ih i obrazovati ih za njihov posao. Osim toga, ENGEA provodi i projektiranje te izradbu i certificiranje konjičkih turističkih staza. Prva skupina članova Udruge završila je svoju edukaciju za jahaće turističke vodiče u Italiji, dok je većina školovana u Hrvatskoj. U Republici Hrvatskoj postoji velik broj funkcionalnih staza koje nisu pregledale stručne osobe, a one koje jesu pregledane – od ukupno 600 km pregledanih i označenih konjičkih staza – imaju i odobren certifikat.
Konjički turizam treba imati raznovrsne destinacije, osiguran smještaj, gastronomsku ponudu hrane i pića, bogatu povijest, mogućnost pristupa sakralnim objektima i prirodi, sigurne, provjerene i dobro povezane konjičke staze, obrazovane i iskusne konjičke turističke vodiče te dobro obučene adekvatne konje. Rastom konjičkoga turističkog sektora otvaraju se i nova radna mjesta. Očekuje se da oni koji su uključeni u turističku djelatnost provode cjeloživotno učenje, a i stjecanje kvalifikacijskih zvanja na najvišim razinama. Kod turističkih jahanja najvažnija je sigurnost jahača i konja, koja mora uvijek biti na prvome mjestu. Upravo zbog toga kvalificirani i obučeni vodiči moraju znati kako izbjeći sukobe između konja, koliko je potrebno držati međusoban razmak u jednoj liniji, a potrebno je znati da na svakih pet konja i jahača mora biti jedan vodič.
Konjički edukacijski kampovi
Konjički organizacijski kampovi organiziraju se tijekom školskih praznika, kada učenici imaju slobodno vrijeme provesti sedam do deset dana kao napredni jahači ili početnici. U kampovima djeca mogu biti s konjima cijeli dan, upoznati ih, njegovati, timariti, steći znanja o uzgoju i naučiti jahati. Početnike i iskusne jahače uče i nadziru instruktori kvalificirani u radu s konjima, odnosno instruktori s psihološko‐pedagoškom naobrazbom. Konjički edukacijski kampovi često postaju osnova i motivacija za uspješno daljnje učenje i treniranje.
Bogata raznolikost Hrvatske (geografska, kulturna, gastronomska i druga) omogućuje aktivnosti različitih oblika posebnih turizama (izletnički, zdravstveni, ekološki i drugi), koje će razvoj konjičkoga turizma oplemeniti i međusobno povezivati.
Državne ergele Đakovo i Lipik ponajprije se bave očuvanjem lipicanske pasmine jer je riječ o nacionalnome genetskom i kulturnom bogatstvu. Kao jedine dvije specijalizirane konjogojske državne institucije potencijalni su nosioci ne samo razvoja uporabe lipicanaca u konjičkome turizmu, nego i cjelokupnoga hrvatskog konjičkog turizma.
Konjički turizam i folklor
Najveći hrvatski tradicionalni festival jest manifestacija Đakovački vezovi, koja je simbol prepoznatljivosti grada, a svake godine okupi mnoštvo ljudi kako bi se kroz pjesmu i ples očuvala tradicija kraja. U srcu Vezova jest đakovačko nacionalno blago — lipicanski konji iz Državne ergele Đakovo. Vinkovačke jeseni povezuju sve one ljude koji vole i cijene tradicijsku kulturu, jezik i običaje, a to obvezno uključuje konje, svatovske zaprege, jahanje i veličanstven mimohod. Jesen u Baranji u Belome Manastiru jest kulturno‐turistička manifestacija koja svake jeseni spaja gastronomiju, kulturu, folklor i tradiciju lokalnoga stanovništva. Uz povorku konjskih zaprega, fišijadu i prikaz djelatnosti malih poduzetnika i obrtnika, izložbe slika i rukotvorina, manifestacija uključuje konjička natjecanja u kojima sudjeluju natjecatelji iz cijele države. Čepinski suncokreti manifestacija su u kojoj sudjeluju škole, kulturno‐umjetnička društva (KUD‐ovi), općina i razne udruge koje na svojim štandovima nude svoje proizvode i prikazuju svoj rad, dok konji sa zapregama idu kroz selo. Čepinsko ljeto je manifestacija u kojoj se na nogometnome igralištu konji u zapregama ponosno pokazuju mještanima i posjetiteljima koji su se pridružili događaju. Pokladna jahanja pokladne su zabave na kojima se kroz razna mjesta jaši i pokazuje ljepota narodnih nošnja te ljepota konja. Konji idu mjestom i zaustavljaju se na nekoliko organiziranih postaja. Na svakoj postaji domaćin priredi jelo i piće kojima ugosti jahače, vozače zaprega i ostale goste. Konji bili, konji vrani manifestacija je na kojoj upregnuti konji u seljačkim kolima i njihova posada gizdavo pokazuju svoju nošnju i ukrašena kola, nakon čega slijedi natjecanje u vožnji zaprega. Memorijal za Antuna Tunu Mandića u Čepinu manifestacija je u spomen staromu konjogojcu, te se u njegovu čast održava turnir u vožnji dvoprega i jednoprega. Petrijevački žetveni običaji u Petrijevcima manifestacija su u kojoj se uz prikaz žetve kreće povorka sa zapregama, dok su u seljačkim kolima ljudi odjeveni u radne nošnje. Valpovačko ljeto najstarija je i najznačajnija smotra amaterskoga kulturnog stvaralaštva. Njeguje tradicijsku kulturu, a bogata je raznolikim programom, koji uključuje koncerte, izložbe, turnire, eko‐etno sajam, prezentaciju autohtonih jela, reviju narodnih nošnja, prikaz povorke i svečanih zaprega te natjecanje jahača u brzini i spretnosti. Županjsko sijelo u Županji natjecanje je u vožnji dvoprega, uz prikaz seljačkih kola u svečanoj povorci. Kolonija u Ernestinovu uključuje prikaz seljačkih kola, zaprega i izbor najljepše zaprege, a na kraju manifestacije slijedi natjecanje u vožnji. Naposljetku, vrlo značajna manifestacija za očuvanje nacionalnoga identiteta su svakako i Konji bijelci u Babinoj gredi. Uz sve ostale aktivnosti već četrdeset jednu godinu organiziraju se i natjecanja u vezanju repova, sklapanju kola, uprezanju konja, vožnji na paliji te teklićko jahanje.
Popis literature:
Baban, M., Čolik, B., Gregić, M., Mijić, P., Bobić, T., Antunović, B. 2012.a. Procjena konformacijskih svojstava različitih tipova konja namijenjenih konjičkom turizmu. Treći međunarodni kongres o ruralnom turizmu, Osijek, Hrvatska, 23. – 26. svibanj 2012.
Baban, M., Gregić, M., Korabi, N., Antunović, B. 2012.b. Konjogojstvo u Republici Hrvatskoj – stanje i perspektiva. Krmiva, časopis o hranidbi životinja, proizvodnji i tehnologiji krme, Vol 54, No. 3., str. 89–98.
Baban, M. 2014. Konjički sport u Republici Hrvatskoj. 1. savjetovanje uzgajivača konja u Republici Hrvatskoj. Vrbovec, 25. 4. 2014. Zbornik radova, 19–29.
Baban, M., Ač Rapčan, M., Fiolić Lovrić, T., Koprivnjak, M., Mijić, P., Bobić, T., Gregić, M. 2019. Terapija i aktivnosti pomoću konja za djecu s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom. 1st International Artistic and Scientific Conference. Persons with Disabilities in Arts, Science and Education. Osijek, 5. – 6. December 2019.
Baban, M., Ač Rapčan, M., Koprivnjak, M., Mijić, P., Bobić, T., Gregić, M. 2020. Aktivnosti i terapije pomoću konja. 55. hrvatski i 15. međunarodni simpozij agronoma, 16. – 21. veljače 2020., Vodice, Hrvatska.
Čačić, M. 2012. Konjički turizam. Agro Lider, Zagreb.
Deže, J., Baban, M., Ranogajec Lj. 2019. Konjički turizam – potencijal razvitka Državne ergele Đakovo. 12th international scientific/professional conference, agriculture in nature and environment protection, Osijek: Glas Slavonije d. d., 267–271.
Korabi N., Španiček Ž., Ravas, M., Petrović Leš, T. 2017. Uzgoj lipicanaca s aspekta zaštite kulturne baštine u Republici Hrvatskoj. 4. Savjetovanje uzgajivača konja u Republici Hrvatskoj, 17. ožujka 2017., Bjelovar. Zbornik predavanja, str. 22–27.
Korabi, N., Ravas, M., Španiček, Ž., Mijić, P., Baban, M. 2019. Tradicija uzgoja lipicanaca – nominacija za UNESCO–ovu listu svjetske baštine. 26th International Conference KRMIVA 2019. Opatija 5. – 7. lipnja 2019., Zbornik sažetaka, 128–129.
Tomljenović R., Boranić-Živoder S., Čorak S. 2018. Horse Riding Tourism – Definitional Conundrum. 4th International Rural Tourism Congress, Congress Proceedings, 2018, pp. 278–287.
Iz Revije Đakovačkih vezova 2022./autorica: prof. dr. sc. Mirjana Baban
Izvor fotografija: Fakultet agrobiotehničkih znanosti Osijek/Monografija konjičkog kluba Osijek
Autori: Boris Šeper, Marko Perić, Dario Topić, Silvija Butković, Petra Gospodnetić, Matko Adrić, Mario Đurkić, Tomislav Herega, Mirjana Baban, Marko Milas